Nije uvijek lako biti aktivan. Nakon mjesec dana pauze, opet smo se okupili da kroz omladinski aktivizam nastavimo ono što smo započeli prije četiri godine. Želimo da informišemo javnost o bitnim temama od značaja za mlade i doprinesemo njihovom aktivnijem uključivanju u društveni i kulturni život zajednice. Vođeni krilaticom „Misli globalno, djeluj lokalno“ nastojimo da motivišemo mlade ne samo u Budvi već i šire, da budu aktivni i društveno korisni i da izađu iz zone komfora i pasivnosti. Vjerujemo da mladi mogu mnogo toga da ponude društvu, ukoliko ono zna da prepozna njihove kvalitete. Mladi su kreativni i maštoviti i treba ih samo znati slušati.
Naša poruka glasila bi: „Budite aktivni i koristni članovi društva. Ukoliko se svi zajedno pokrenemo, možemo mnogo doprinijeti dobrobiti čitave zajednice“.
Evo šta mi u "Krugu mladih" mislimo o omladinskom aktivizmu!
Matija Svorcan: Biti aktivan za mene znači biti od koristi društvu. Mladi aktivisti svojim trudom i vještinama dobrinose zajednici na jedan veoma poseban način. Svaki put kada volontiram ili učestvujem u nekoj akciji, osjećam se ispunjeno i vratim se sa novim saznanjima, vještinama i iskustvima, za koja znam da će mi pomoći u životu. Takođe, biti aktivan za mene predstavlja i vid sazrijevanja, upravo zbog stečenih iskustava.
Sara Krivokapić: Za mene biti aktivan znači postaviti sebi realne ciljeve, težiti njihovom ostvarenju i na tom putu motivisati i druge da budu aktivni. Do sada sam bila aktivna samo u đačkom parlamentu svoje škole, a sada želim da svoj aktivizam podignem na viši nivo. Vjerujem da mladi imaju mnogo kapacitata kojima mogu doprinijeti svojoj zajednici, ukoliko se uključe i pokažu inicijativu. Budvi fali više mladih koji su informisani o značaju omladinskog aktivizma. Biti aktivan, ne znači samo biti aktivan na društvenim mrežama, što je danas najčešče slučaj, već se pokrenuti i djelovati na mnogo širem planu, doprinoseći svom društvi u zajednici.
Ivona Medigović: Biti aktivan za mene znači, prije svega, informisati se, a onda, u okviru svojih mogućnosti i interesovanja djelovati. Nije uvijek lako biti aktivan - u mom slučaju fizički, za šta mi je potrebna posebna motivacija. Ipak, uspijevam da nađem način i izađem iz svoje zone komfora i prevaziđem fizičke prepreke. Kao osobi sa invaliditetom, to iziskuje dodatni napor i trud, ali želja da budem društveno aktivna i da doprinesem svojoj zajednici mnogo je jača od fizičkih barijera. Rezultat svega toga je zadovoljstvo koje me motiviše da nastavim sa novim aktivnostima.
Lea Rovčanin: Svestranost je naročito važna za aktivizam. Tek kada se oprobamo u brojnim aktivnostima, možemo spoznati svoje najveće prednosti i iskoristiti ih za svoju i dobrobit zajednice. U mom slučaju, nedostatak motivacije pobjeđujem tako što natjeram sebe da budem aktivna, znajući da će se to u jednom trenutku pokazati korisnim.
Jovana Jagetić: Skoro svaka stvar i pojava u društvu ima potencijalnu mogućnost promjene. Pitanje je ko te promjene stvara. Smatram da odrasli koji su ostvareni u svom poslu ne treba da zaborave na potrebe mladih. Pored fizičkog aktivizma, veoma je važno da se mentalno i duhovno aktiviramo i da na taj način postanemo uzor nekome.
Kada spoznamo svoje talente i vještine koje želimo da razvijamo, onda postajemo i društveno korisni. Naša produktivnost ostvaruje se kada radimo ono što volimo. Kada bi svaki pojedinac tako funkcionisao, naše društvo bi bilo mnogo zdravije. U 21. vijeku, čak i u maloj Budvi nam se toliko toga nudi, samo treba pronaći mjesto gdje se najbolje uklapamo.
Cilj svakog aktivizma je znati detektovati problem, razmotriti opcije za njegovo rješenje i timski osmisliti realizaciju.
Mirjana Kasalica: Dijeliti svoje bogatstvo, a bogatiti sebe, znači biti aktivan. Kada sebe dajete na mnogim poljima, otkrivate svoje novo ja. Često spoznam neki novi talenat i interesovanje u mnogim aktivnostima. Ne nadam se uvijek dobrim rezultatima, ali ishod, kakav god bio, donosi novo iskustvo i lekciju. Doprinoseći zajednici svojim djelovanjem ona raste, a najveću korist zapravo dobijamo mi.
Mi smo ti koji se usavršavaju radeći na sebi. Neaktivizam smatram jednakim inertnosti i ravnodušnosti, što nije moja definicija. A i ne bi trebalo da bude ičija!
Ana Stanić: Aktivizam za mene predstavlja, pored školskog obrazovanja, dodatnu mogućnost usavršavanja i edukovanja u različitim oblastima. Smatram da je to važno jer na taj način razvijamo svoje talente, stičemo nova znanja i isustva, upoznajemo nove ljude, sklapamo prijateljstva. Aktivizam omogućava da teorijsko znanje pretočimo u iskustvo, što je dobar način da se čuje glas mladih i da oni svojim angažovanjem doprinesu društvu.
Miloš Boreta: Smatram da bi svaka mlada osoba trebalo bar jednom da se oproba u volontiranju, građanskom aktivizma, ili bilo kojoj drugoj vrsti društvenog djelovanja. Na taj način, i sebe i svoju zajednicu mijenjamo nabolje. Činimo dobra djela i postajemo bolji ljudi. U našem društvu je omladina uglavnom pasivna, nezainteresovana, ili neupućena. Posljednjih godina, ipak, mladi bivaju sve češće pokretači brojnih aktivnosti, a, samim tim, i društveni pomaci postaju vidljiviji. Oduvijek sam volio da pomažem drugima i dajem svoj skroman doprinos gradu, a planiram i dalje da djelujem aktivno. Zahvaljujući entuzijazmu i zadovoljstvu koje mi rad s mlađim generacijama pričinjava, na njih prenosim svoja znanja iz oblasti medija i filmske i pozorišne umjetnosti u okviru društveno odgovornih projekata. Riječ je o besplatnim edukativno-kreativnim radionicama, namijenjenim osnovcima i srednjoškolcima i vjerujem da će upravo oni uskoro biti nosioci mnogih pozitivnih promjena u društvu.
